Revolucija po pravilu želi promijeniti svijet, iznova otpočeti povijest. Francuska revolucija je uvela kult razuma i podizala hramove u čast ovoga kulta, ukinula je stari kalendar i uvela nove nazive za mjesece (termidor, furktidor, brimen, itd), počela je s novom erom u računanju vremena. Od ovih silnih reformi neke su pale u zaborav, ali su druge ostale (npr. metrički sustav).

Revolucija je željela ne samo izmijeniti život, već i smrt. Ukinute su privilegije, mogućnost sahranjivanja u crkvi. Uvedena je ona zabrana, za koju su Grci i Rimljani znali još na samim početcima svoje povijesti, zabrana sahranjivanja u gradu, oko crkava i u samim crkvama. Sve je više vođeno računa o narodnom zdravlju. Za vrijeme revolucije, godine 1973. u Lionu se, primjerice, ukidaju kršćanske pogrebne ceremonije i kao jedina utjeha urezuje se dlijetom na grobljima natpis – "Smrt je vječni san".

Gnjev revolucije nije mimoišao ni mrtve. Kraljevsko groblje Sent Denis bilo je oskrvnjeno, grobnice porušene, kosti razbacane. Neka stara groblja unutar gradova su pretvorena u parkove ili građevinsko zemljište. Podignut je u Parizu Penteon za sahranu najvećih ljudi francuskog naroda, političara, znanstvenika i umjetnika