Portal JKP Pogrebno Subotica

Egipat

ekipat Nijedan narod nije toliko skrbio o svojim mrtvima kao što je to slučaj sa starim Egipćanima. Sam izraz "vječna kuća" je iz Egipta. Diodor sa Sicilije je pisao: "Egipćani prebivališta živih zovu skloništa, jer se u njima kratko boravi, grobove, nasuprot tome, zovu vječnom kućom, jer se u njima vječito ostaje. Zato oni ne pridaju puno pozornosti ukrašavanju kuća, ali ne zaboravljaju ništa šta je potrebno za raskoš njihovih grobova".

To je posljedica vjerovanja u besmrtnost duše. Duh koji je otputovao, jednog dana vratit će se u svoje zemaljsko tijelo. Duša je besmrtna, ali joj besmrtnost osigurava integritet tijela. Zato se pristupa balzamiranju. Bila je to prava manija konzerviranja za vječnost. Uz umrlog su ukopavani balzamirani psi, mačke, krokodili, pored sarkofaga nalazili su se ćupovi s pečenim kokošima, zaliveni s masti. Vjerovanje kako su Egipćani pronašli neki savršeni način balzamiranja koji je nedostižna tajna i za suvremenu medicinu, ipak je pretjerano. Prema Herodotu, postupak je izgledao ovako: Najprije bi umrlom vadili utrobu i mozak, zatim su tijelo prali palmovim vinom i čistili začinima. Ovako isprano tijelo potapali su u slanu vodu i držali ga sedamdeset dana, nakon čega bi ga isprali i zamotali u fino platno. Truplo bi stavljali u lijes koji je odgovarao oblicima tijela, a ovaj je zatim smješten u drugi veći - sarkofag.

Neki postupci balzamara podsjećaju na američku industriju ukopa i njezinu parolu: "biti lijep i u smrti". Oni su popravljali opći izgled, dotjerivali dojke, umetali bakarne gumbe u bradavice, bojili lice žena žuto, a muškaraca crveno, šminkali oči, mazali kohanom nokte i stavljali perike tamo gdje nije bilo dovoljno kose. Faraoni su preko lica imali masku od zlata.

piramide Sva ta umjetnost balzamiranja ipak nije mogla osigurati onu nevjerojatnu očuvanost mumije. Trupla siromaha, čije obitelji nisu imale novaca za ovako skup postupak, isto tako su očuvana. Objašnjenje treba tražiti, ne u misterioznim kemikalijama, već u suhom pustinjskom zraku bez bakterija.

Postojalo je više načina ukopa. Blizu Memfisa, na lijevoj obali Nila, podizane su piramide, nešto najmonumentalnije što je čovjek starog vijeka ikada stvorio. Svojom grandioznošću, preciznim načinom izradbe, dimenzijama i nekim drugim osobinama, one predstavljaju i danas jedno od »svjetskih čuda«, te ima mišljenja kako su tvorevine došljaka iz svemira (fon Deni-ken). Sama grobnica sakrivena u piramidi, obično se sastoji iz više prostorija, bogato ukrašenih, opskrbljenih hranom i drugim predmetima potrebnim pokojniku na "onom svijetu".

Ispred piramide nalazi se po pravilu hram posvećen kultu Faraona. Cesta koja je vodila prema piramidi bila je omeđena stupovima, kipovima sfinge i drugim.

Nešto kasnije (od 18 do 4 st. prije n. e.) i kako se ide uz Nil, prevladava drugi tip grobnica. To su udubijenja koja se buše u stijeni i sastoje se iz dvije prostorije - jedne u kojoj se skuplja rodbina i prijatelji kako bi odali počast, i druga, u kojoj se nalazi sarkofag.

Treći, vremenski najkasniji tip egipatskih grobnica čine hipogeje - rupe iskopane u zemlji. One su ukrašene kipovima, crtežima i stupovima.

Ne samo za života, već ni u smrti ljudi nisu bili jednaki. Siromašan svijet ukapavan je u skromnije grobove, bez balzamiranja. Često je stalež za života određivao i mjesto ukopa. U Tebi su bogatiji ljudi i svećenici imali grobnice na brdu, a običan svijet u dolini.

JKP Pogrebno

Ustrojstvo

Informacije

Arhiva sprovoda

Arhiva osmrtnica

Ostale informacije